ODRŽIVI RAZVOJ – OTPADNE VODE, NAJVEĆI PROBLEM SRBIJE: Pomozimo vodi da ostane čista

Srbija u negativnom smislu prednjači kada je reč o neadekvatnom upravljanju otpadom i nerešenim pitanjem prečišćavanja otpadnih voda.

Projekcije UN-a govore da će do 2050. svaka četvrta osoba na planeti biti pogođena nestašicom vode. Održivo upravljanje vodama od velikog je značaja za postizanje ciljeva održivog razvoja, postavljenih u „Agendi održivog razvoja 2030“.

Cilj 6 Agende odnosi se na vodu i kanalizaciju, a potcilj 6.3 na unapređenje kvaliteta voda tako što će se smanjiti zagađenje, eliminisati rasipanje i na najmanju moguću meru svesti ispuštanje opasnih hemikalija i materijala, prepoloviti udeo nepročišćenih otpadnih voda i znatno povećati recikliranje i bezbedna ponovna upotreba na globalnom nivou. Takođe, ovo je i zahtev Evropske unije prema svim državama članicama.

Negativan uticaj

Srbija, iako bogata izvorištima, nema dovoljno vode, prostorno i vremenski ima loš raspored voda, a prema istraživanjima Agencije za zaštitu životne sredine, kvalitet vode se pogoršao pod uticajem klimatskih promena.

Osim klimatskih promena, na kvalitet voda utiče direktno ispuštanje komunalnih i industrijskih voda u vodne tokove, drenažne vode iz poljoprivrede, rudnika, ocedne vode iz deponija, termoelektrane, te priključenost na kanalizaciju, u čemu Srbija prednjači, u negativnom smislu, u odnosu na evropski prosek (samo 55% stanovništva je priključeno).

Takođe, problem predstavljaju nadležnosti u oblasti voda koje se preklapaju između državnih institucija, javnih preduzeća i agencija, što upravljanje vodama u Srbiji čini neefikasnim.

Upravo neadekvatno upravljanje otpadom i nerešena pitanja prečišćavanja otpadnih voda, predstavljaju najveće probleme životne sredine u Srbiji, tvrde u Ministarstvu za zaštitu životne sredine.

Potrebno 300 sistema

– Šteta koja nastaje nerešavanjem ovih problema je nemerljiva, a mnoge posledice su i veoma ozbiljne. Sistemsko rešavanje ovih pitanja od krucijalnog je značaja za ulaganje u budućnost i životnu sredinu, kao osnovu za opstanak, a naročito za održavanje kvalitetnog života uopšte, a ono kreće od donošenja i primene dobrih zakonskih rešenja i proverenih tehnoloških rešenja. Srbiji je potrebno oko 300 sistema za prerađivanje otpadnih voda koje u narednom periodu treba obezbediti, što će koštati četiri do pet milijardi evra – kažu u ovom ministarstvu.

Kako naći 5,5 milijardi €

Ovo je najveći izazov koji nas očekuje na putu ka Evropskoj uniji kada se otvori Poglavlje 27 koje se odnosi na životnu sredinu i klimatske promene, a koje je najzahtevnije i najskuplje, dok su propisi EU iz ove oblasti najobimniji i čine trećinu ukupnog broja EU propisa.

Srbija će u narednom periodu morati da usvoji oko 90 akata i propisa iz ove oblasti, a u obavezi je da do 2040. otvori još najmanje 300 postrojenja za preradu otpadnih voda kako bi dostigla standarde u upravljanju vodama koje je postavila Evropska unija. Za to će biti neophodno izdvojiti 5,5 milijardi evra. EU je za tu namenu predvidela oko 260 miliona evra do 2020. godine

– Novac ćemo pronaći iz EU fondova, iz sopstvenih izvora i putem sistema javnog partnerstva – kaže Filip Radović, direktor Agencije za zaštitu životne sredine i dodaje da će Srbija imati prelazni rok od nekoliko decenija za usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa EU.

Nedovoljno inspektora

Ministarstvo zaštite životne sredine sarađuje sa jedinicama lokalnih samouprava i sa svim ostalim republičkim organima pri izradi projektno-tehničke dokumentacije i pripreme za finansiranje iz IPA fondova i radi analizu mogućeg finansiranja od stane države i lokalnih samouprava, čija je to prvenstveno nadležnost – objašnjavaju u ovom ministarstvu dodajući da je broj inspektora za zaštitu životne sredine u Srbiji nedovoljan.

U Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede ističu da su najkritičnije uvek one površinske ili podzemne vode koje se koriste za vodosnabdevanje, zbog čega se prioriteti daju izgradnji postrojenja za prečišćavanje komunalnih otpadnih voda.

Beograd je jedini grad u Evropi koji bez prethodne prerade otpadne vode direktno ispušta u Dunav i Savu, dok samo 20 odsto opština u Srbiji ima postrojenja za prečišćavanje komunalnih voda.

Neadekvatno upravljanje vodama u Srbiji dovelo je do toga da je Veliki bački kanal toliko zagađen da je proglašen crnom ekološkom tačkom Evrope, a na putu da to postanu su i reke Tisa, Tamiš, Kolubara…

Filip Radović

PRIORITET IMAJU VELIKI GRADOVI

Direktor Agencije za zaštitu životne sredine, Filip Radović ističe da se u Srbiji prerađuje nešto više od 10 odsto otpadnih voda i da su stoga postrojenja za njihov tretman najpotrebnija u većim gradovima.

– U toku je izgradnja postrojenja za preradu otpadnih voda širom zemlje, u Leskovcu, Kraljevu, Šapcu, Velikom bačkom kanalu. Sprema se dokumentacija za Niš i Novi Sad, a gradonačelnik Siniša Mali potpisao je memorandum za realizaciju projekta za Beograd. Kada budemo završili sve projekte, broj postrojenja biće dramatično veći. Bilo bi idealno kada bi svako manje mesto u Srbiji imalo postrojenje za preradu otpadnih voda, za čiju izgradnju je potrebno oko 6,5 milijardi evra.

Primeri dobre prakse

Hemofarm

PRIMARNI PREČISTAČI SU NAJBOLJI ČUVARI EKOSISTEMA

Iako spada u belu industriju, koja nije zagađivač i nema negativne uticaje na okolinu, „Hemofarm“ konstantno ulaže u razvoj i zaštitu životne sredine.

Upravo svest o značaju očuvanja i unapređenja okruženja u kojima posluje doprineli su održavanju visokog nivoa društvene odgovornosti kompanije, ali i poverenja lokalnih zajednica. „Hemofarm“ je tokom 2014. i 2015. godine izgradio dva primarna prečistača otpadnih voda – jedan uz centralni fabrički kompleks u Vršcu i drugi uz pogon u Šapcu. Prečišćavanje tehnoloških otpadnih voda usaglašeno je sa najzahtevnijim evropskim standardima i sastoji se od hemijskog i biološkog tretmana vode. Hemijski tretman čine procesi flotacije i flokulacije, dok biološki tretman predstavlja dvostepeni biološki proces. Jedan od proizvoda prečišćavanja vode je i mulj, koji spada u neopasni otpad. On se takođe adekvatno tretira i nakon prerade predaje ovlašćenom operateru za zbrinjavanje ove vrste otpada.

Investicija u izgradnju primarnih prečistača otpadnih voda iznosila je oko dva miliona evra i realizovana je u više faza. Pored višestrukog značaja za lokalne ekosisteme, pomogla je kompaniji da precizno meri količinu svojih otpadnih voda, što je rezultiralo i u smanjenju određenih komunalnih taksi. Budući da su dve ključne reči u održivom razvoju „uticaj“ i „prevencija“, „Hemofarmovi“ primarni prečistači otpadnih voda predstavljaju njihov najbolji primer u praksi – potvrđuju pozitivan uticaj kompanije na okruženje i prevencija su bilo kakvog rizika kada je u pitanju upravljanje otpadnim vodama.

Sombor predstavlja redak primer sredine u Srbiji koja već 30 godina poseduje postrojenje za preradu otpadnih voda. I ne samo to! Biogas dobijen iz procesa prerade do sada se koristio za grejanje, a od leta će se koristiti za proizvodnju električne energije za sopstvene potrebe. Ovakav način upravljanjaotpadnim vodama ne samo da doprinosi zaštiti životne sredine nego i smanjuje troškove postrojenja.

Tim UN U Srbiji

SPREČENO ZAGAĐENJE PODZEMNIH IZVORIŠTA

Doprinos tima UN u Srbiji u tretmanu otpadnih voda i samim tim ostvarenju cilja održivog razvoja 6 naročito se ogleda u izgradnji postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.

Tako su u Trgovištu i Crnoj Travi izgrađena postrojenja koja prerađuju sanitarno-fekalnu otpadnu vodu za oko 3.000 stanovnika čija su domaćinstva priključena na kanalizacioni sistem. Time je unapređena zaštita životne sredine, pružena pomoć očuvanju vodotokova i sprečeno zagađenje podzemnih izvorišta vode iz kojih se snabdevaju stanovnici ovih opština.

Osim toga, za opštinu Raška izrađen je idejni projekat prikupljanja i prečišćavanja otpadnih voda za turistički centar Kopaonik, sa studijama opravdanosti i procene uticaja na životnu sredinu.

Idejno rešenje predvidelo je izgradnju trase kolektora za prikupljanje otpadnih voda od turističkog centra do naselja Rudnica, kao i postrojenja za njihovu preradu. Na osnovu ovog idejnog projekta, obezbeđeno je finansiranje iz sredstava Evropske unije, te je izgradnja ovog sistema trenutno u toku.

Apatinska pivara

POSTROJENJE ZA PRERADU OTPADNIH VODA

Postrojenje za preradu otpadnih voda „Apatinske pivare“, investicija vredna 11 miliona evra, projekat je koji doprinosi dugoročnom rešavanju pitanja prečišćavanja otpadnih voda pivare. Glavna namena postrojenja jeste prečišćavanje industrijske otpadne vode koja nastaje tokom proizvodnje piva.

Da bi se prirodi vratila čista voda, koja zadovoljava sve zakonom propisane standarde, proces ide ovako: otpadne vode iz pivare prolaze kroz predtretman, kojim se prikupljaju na jedno mesto, unutar pivare.

Nakon toga, otpadna voda prolazi kroz cevovod dužine čak tri kilometra, posebno izgrađen za tu namenu, i dolazi do postrojenja za preradu otpadnih voda. Na postrojenju se voda prima u dva prijemna bazena i dalje prerađuje u dva procesna koraka – anaerobni i aerobni.

Tokom anaerobnog procesa posebno je interesantna činjenica da se dobija obnovljiv izvor energije – biogas. Zahvaljujući tom energentu, pivara je za čitavih sedam odsto smanjila potrebu za snabdevanjem prirodnim gasom. Tako dobijen biogas se pre sagorevanja meša sa prirodnim gasom i koristi za proizvodnju vodene pare koju pivara dalje upotrebljava za pravljenje i pakovanje piva.

Otpadne vode se dalje prerađuju aerobnim procesom, koji iz vode otklanja biološke i hemijske nečistoće. Prečišćena voda do reke Dunav odlazi putem potisnogravitacionog podzemnog cevovoda, pa kroz nadzemni kanal dužine nepunog kilometra.

Pivara na ovaj način prirodi vraća prečišćenu vodu, a istovremeno dobija energiju kojom greje pivaru i proizvodi pivo.

 

Pišu: S. Tomčić – M. Radenković

Foto: Promo